Dylan Dog

[enky]

Dylan Dog, definitivno jedan od najboljih stripova koji izlazi na ovim prostorima. Odlična kombinacija paranormalne radnje i bizarnih, uvrnutih sitacija začinjenih humorom Dylanovog pomoćnika, Grouche.

Bivši murjak, bivši alkos, koji ima i svojih fobija, što ga ponekad sputavaju, ali ne i onemoguće riješiti problem.
K tome, za ljubitelje filozofije antispecizma, Dylan je isfuran i kao vegetarijanac.

Strip je osmislio Tiziano Sclavi (scenarist), a (na)crtao Angelo Stano.

Kako je Dylan dobio "svoj lik" po britanskom glumcu Rupertu Everettu, evo i fotke:

[vik.hedonist]

Fakat bih ga volio vidjeti kao TV seriju, onako u stilu Dr. Who-a. Imam na tavanu u kartonskim kutijama ni ne znam koliko primjeraka i nijedan mi nikada nije bio dosadan. Čaki sada ih znam s vremena na vrijeme uzeti i čitati.

[Carla]

Obožavam Dylana Doga i čitam ga još od nižih razreda osnovne škole (koliko god bio neprikladan za tu dob). Tijekom više preseljenja, nekako sam neke brojeve pogubila, no nekoliko mi ih je ipak ostalo i s guštom ih svako toliko pročitam. Kad budem imala viška novaca, svakako ću ih kupiti još nekoliko.

Groucho je odličan, a i inspektor Bloch ima dobrih fora.

[Spiderman]

a joj, ja ga isto obožavam. stvarno izvrstan strip.
bivši murjak, bivši alkos, koji ima i svojih fobija što ga ponekad sputavaju, ali ne i onemoguće riješiti problem. k tome, za ljubitelje filozofije antispecizma, Dylan je isfuran i kao vegetarijanac.

zadnjih godina vrlo slabo čitam stripove, ali zubar mi je otkačenjak pa uvijek ima par brojeva u čekaoni , tako da si guštam čitati ga kad odem na kontrolu.

kako je Dylan dobio "svoj lik" po britanskom glumcu Rupertu Everettu, evo i fotke:

ove godine u ožujku će biti prikazan film Dylan Dog: Dead of Night. radnja je smještena u new york ako se ne varam ali nema groucha zbog prava (vjerojatno zbog groucha marxa.

@originalnom posteru: čitaju se stripovi čitaju, samo eto slabije, previše ih ima a nema se sredstava za kupit a i opet bi bilo upitno mjesto gdje ih stavit

enivej čega se 5. mj. i strip festival u makarskoj

[shakiri]

dylan dog - jedini čovjek za kojeg bi se udala
ne bi mi čak ni groucho smetao

epizodu iza ponoći mogu pročitati uvijek iznova i iznova, a nedavno je burazova frendica donjela barem dvadesetak epizoda.
predozirala sam se mojim mužem neki dan ako je to uopće moguće


i btw, taj rupert nikad neće biti lijep ko dog, nikad

[ja_a]

Meni to na slici baš ne sliči na Rupert Everetta.
Ovo je Rupert Everett po kojem je nastao lik Dylan Doga:


A ovo je Rupert malo stariji



Davno sam čitao Dylan Doga... znam da me jedan strip jako izdeprimirao... bio je s jednom curom na moru kao mlad... ne znam jel ona na kraju umrla ili se ubila... tak nešt... bože moj kojih li trauma ti stripovi ostavili na malom klincu kakav sam tad bio

[enky]

Imaš pravo. Zamijenit ću fotku. To da sam tražila, ne bih našla goru - kako je ispalo.

(ovaj će se post samouništiti u kritičnom momentu )

[dux pessimus]

Dylan Dog - jedan od rijetkih stripova sa dubinom i kompleksnijom porukom. Nisam ga nešto puno čitao, ali sam uvijek volio skrivene metafore/alegorije/simbolike u DD-u, što u radnji, što u likovima, što u događajima. Ma, kvalitetan strip, iako se i on s vremenom izlizao, ali - to je tako...

[always outnumbered]

bože moj kojih li trauma ti stripovi ostavili na malom klincu kakav sam tad bio

Skroz! I kod mene... točno se sjećam koliko sam čitala Dylana sa 7,8 godina i koliko su mi se tresle gaće od stra'a Nema šanse da nije ostavilo posljedice, he, he.

Ne bih se sad mogla sjetiti točnih naslova osim da vidim određene scene iz stripa koje su mi se ukopale, sad ih mogu jedino nejasno predočiti, ali da ih i vidim opet vjerojatno ne bi bio toliki doživljaj kao dok sam bila klinka... Tada mi je prvi put u glavu došla pomisao: zašto me ovo i ovo toliko plaši, a u isto vrijeme me privlači da čitam dalje? Pokušavala sam demistificirati taj strah u sebi, ali nisam baš uspijevala, pretpostavljam zato jer je mašta bila još uvijek bijesna i neobuzdana, a s godinama sam ju kao i svi naučila krotiti i kontrolirati tako da se sada više nikad ne bih mogla vratiti (i kad bih mogla, nazvali bi me učeni odrasli bolesnikom ). Zanimljivo je to... ali da ne offtopičarim,

znam za jedan film, Dellamorte Dellamore (Cemetary Man) sa Rupertom Everettom (koji je odličan, unikatna atmosfera), nema izričite reference na Dylan Doga, ali razumjet će ga i cijeniti svi ljubitelji stripa.

Čudi me što nije neka serija napravljena (ustvari i ne, to je ipak pretežno Europe based comic...), Dylan Dog jede X Files za doručak!