"Leteća tvrđava"
Leteća tvrđava boeing B-17 bila je najpoznatiji zrakoplov u ratu u kojem se borilo mnogo slavnih zrakoplova. Možda djelomično zato, jer je taj zrakoplov izvršio izvršio najviše naloga za vrijeme bombardiranja Njemačke, dok su brojniji liberatori letjeli u Sredozemlju i na osamljenim širinama Tihog oceana. Osim toga, leteća je tvrđava bila snažan zrakoplov, teško naoružan i oklopljen, letio je na velikim visinama i mogao izvršiti iznimno teške zadaće i sigurno se vratiti kući.
("Ctrl" i "+" = veća slika ekrana pa, tako, i fotografije)
Najmnogobrojnija inačica "leteće tvrđave" je bila B-17G. "G" znači da je to bila sedma inačica prvobitnog B-17. Amerika je stupila u rat sa B-17D, varijantom zrakoplova koji je imao visoko i usko vodoravno kormilo, ali bez topova u repu i u nosu, i bez okrugle kupole pod trupom, tako da bi površan promatrač mogao pomisliti da B-17D i B-17G nisu isti zrkoplovi. Proizvodnja B-17G počela je u srpnju 1943. i to je bio posljednji i najbrojniji od svih modela. Izvana se od prijašnjeg modela razlikovao samo po kupoli na "bradi" i po dva mitraljeza kalibra 50 ispod nosa zrakoplova. Ta dva mitraljeza su dodali jer je prednji dio zrakoplova bio najosjetljiviji na napade lovaca. Zrakoplov je imao 13 mitraljeza kalibra 50, a to je značilo strahovitu vatrenu moć, s kojom je morao računati protivnički zrakoplov, pogotovo jer su leteće tvrđave letjele u gustim formacijama od 18 zrakoplova da bi im vatra bila što gušća, a po dvije ili tri formacije bi se rasporedile tako da su još pojačale smrtonosni učinak svog oružja. Da razbiju te formacije, koje su bile vatreno vrlo moćne, i obore pogođene i izdvojene zrakoplove, nacistički piloti su najprije pucali u njih raketama, a zatim bi bacali bombe između njih. Zato leteća tvrđava nije ispunila nade projektanata da će se moći sama braniti na dugačkim letovima izvršenim danju i duboki prodori u Njemačku su morali pričekati pratnju lovaca koji su ih čitavim putem štitili. Ipak prednosti leteće tvrđave kao bombardera koji je letio visoko nisu nikoga razočarale. S Nordenovim vizirom za bombardiranje, posada od 10 ljudi izvodila je prava čuda preciznog bombardiranja s visine od skoro 8 km.
B-17 je na kratke udaljenosti nosio do 8 tona bombi, ali s povećanom udaljenošću se nosivost naglo smanjivala, tako da je uobičajen teret bombi za vrijeme letova nad Njemačkom iznosio 2 000 do 2 500 kilograma što je, uostalom, također predstavljalo izvanrednu razornu moć.