Mišljenja sam kako je djeci bolje ako se roditelji, nezadovoljni unutar bračne zajednice, rastave.
Zašto?
Zato jer će na djecu vrlo snažno utjecati svo ono negodovanje, koje ispunjava "dom", a što frca iz roditelja, zbog mnogobrojnih međusobnih neslaganja. Vrlo snažno, i to u negativnom smjeru!
Nadalje, još gore od odgađanja rastave držim što se s djecom ne razgovara iskreno pa se često događa da dijete u sebi pronalazi krivca za "novonastalu" situaciju.
Opet, mnogi ljudi, vjerujem, misle kako je bolje pokušati "potisnuti" svoje bračne probleme i potruditi se, bar pred djetetom, glumiti kako je sve u najboljem redu, opravdavajući svoj postupak "činjenicom" da će dijete, u slučaju rastave, izgubiti "dom" te će mu biti poljuljan osjećaj za sigurnosti, što će, onda, rezultirati manjkom samopouzdanja itd. itd. itd. (ima mnogo dobrih opravdanja).
Ne znam je li im i u kojoj mjeri uspijeva?
Kako vi gledate na ovu problematiku?